Istarska KONOBA ASTAREA Brtonigla

Srce prostora - ognjište tradicionalnih okusa i toplog gostoprimstva

Veliko ognjište na kojem se priprema većina jela kao središnji dio prostora.

Konoba Astarea zadržava svoj originalni interijer i koncept, s velikim ognjištem kao središnjim dijelom prostora, gdje se priprema većina jela. Gradele i čripnja, ili peka, osnovni su kuharski alati koje vješti vlasnik koristi za pripremu privlačnih i uzbuđujućih jela od vrhunskih i svježih namirnica.

Jela poput gratiniranih jakovljevskih kapica, miješane ribe s krumpirom i štrudela od jabuka (oba pripremljena pod pekom) oduševljavaju goste svojom jedinstvenom pripremom na otvorenoj vatri. Dodatnu toplinu ovom šarmantnom ambijentu pruža gostoljubiv, domaćinski i gotovo rodbinski odnos prema gostima koji posjećuju konobu.

Majka i sin Alma i Ivan Kernjus - karizmatični i uigrani tandem

Konobu Astarea uspješno vodi simpatičan par, majka i sin, Alma i Ivan Kernjus, koji djeluju kao uigrani tandem. Nisu pretjerano servilni, već drže određenu distancu, ali ipak stvaraju ugodnu i intimnu atmosferu. Njihova prisutnost među gostima privlači pažnju, a očigledno je da oboje posjeduju karizmu.

Alma i Ivan su iskusni veterani ugostiteljske scene, s dugogodišnjim iskustvom u kuhinjama porečkih hotela. U Astarei, njihov rad proteže se od kuhinje, skrivene iza malog šanka, do kamina u suprotnom kutu najljepšeg i najstarijeg dijela restorana. Ivan ima dodatnu ulogu glavnog konobara te poslužuje "stalne" goste, pridonoseći toplini i šarmu ovog rustikalnog mjesta.

Naša priča

U Astarei postoji uokvireni jelovnik koji je prisutan od samog otvaranja. Ovaj jelovnik se nalazi s lijeve strane ulaza u kuhinju. Iako datira iz 1980. godine, i danas vam može poslužiti kao odličan orijentir pri izboru jela u Astarei. Tada su to bila druga vremena, pa ste mogli naručiti prstace na buzaru, koji su koštali 80.000 tadašnjih dinara po kilogramu. Danas, međutim, nema ni dinara ni prstaca.

Ipak, ako izuzmemo prstace i dinare, jelovnik je i dalje relevantan. Na njemu se nalazi bakalar na bijelo kao svakodnevna ponuda, kapesante na žaru, škampi, kvalitetna riba, jastog, tagliatelle s rakovicom te crni rižoto. Sve su to ukusna jela, iako je neobično vidjeti toliko morskih specijaliteta u istarskoj konobi koja nije smještena nad samim morem.

Ta zastupljenost jela iz mora i danas može djelovati neobično, a možete zamisliti kako je tek bilo prije 32 godine u Brtonigli. Tada su sve mjesne gostionice, pa čak i one udaljene desetak kilometara, posluživale podgrijani kupus i pečene kobasice.

Istarska konoba - sve dobrota do dobrote

Da čudo bude veće, istaknuti valja da je Astarea, svih ovih godina, zadržala svoju gastronomsku dosljednost unatoč činjenici da je, u međuvremenu, promijenila i vlasnika, a svaki onaj tko u restoranima nije baš od jučer vrlo dobro zna da promjena restoranskih vlasnika često može završiti dramatično. U Astarei nije bilo tako. Dvoje – podrijetlom, zvanjem, pa ako hoćete i vanjštinom sasvim različitih ljudi, tvorci su jedne jedinstvene istarske priče pod, opet, nesvakidašnjim imenom za Istru: Astarea.

Nakon što su Nino i Alma preuzeli Astareu, nastavili su tradiciju kvalitetne kuhinje i tople atmosfere. Nažalost, Nino je preminuo, ali njegov sin Ivan nastavio je obiteljsku tradiciju i preuzeo vođenje konobe. Ivan je, poput svog oca, posvećen gostima i kvaliteti kuhinje, te nastavlja uspješno voditi Astareu u novim generacijama.

Upravo interakcija gostiju i vlasnika danas mi se čini najvrednijim aspektom iskustva u Astarei. Ta bliska veza između osoblja, vlasnika i gostiju stvara nevjerojatno ugodnu atmosferu, koja doprinosi nezaboravnom doživljaju u ovoj istarskoj konobi. Osim izvrsne hrane, to je ono što ljude iznova privlači Astarei i čini je posebnom na istarskoj gastronomskoj sceni.